KAKO SE NAVUĆI NA HEROIN PO KRATKOM POSTUPKU
Da li ćemo ući u novo doba tehnologije i teleportovati se sa tačke A na tacku B i imati telefone ugrađene u glavu koje čitaju misli kako bi u isto vreme mogli da se jebemo, dopisujemo sa prijateljima i usisavamo. Ako usisavanje uopšte bude postojalo tada. Ili prijatelji. Ili jebanje. Druga opcija, ako pogledamo ljude u našoj okolini i uzmemo njihove mentalne sposobnosti zajedno sa opcijom napredka na lestvici evolucije, moram reći da znam više primera profila ljudi koji su živi dokaz da se na toj lestvici ne mora nužno samo penjati. Želim da kažem da svet ne mora da napreduje, to nije jedina opcija, uzmimo za primer sva ta carstva i imperije koje su cvetale nizom vekova pre i posle Hrista sve do pojave šugavog srednjeg veka gde su francuzi imali fobiju od vode, italijani bacali fekalije jedni po drugima a englezi jeli sa poda. Ono što smatram i uzimam kao problem je pojam “napredka”. Ako čujemo da svet napreduje u prilogu nam ide slide-show IPad7-ice, i ako smo možda božemoj očekivali da će reći da se rešila ekonomska kriza ili je Wall Street izgoreo ili… MMF, možda. Ali ne, za većinu svetske populacije to su problemi koji ih se ne tiču, i ljudi se ograđuju i dele dva stava, a to su: “Mlad sam, boli me uvo za svetske probleme, danas ne znam šta da obučem i to je moj problem.” I drugi, “Previše sam mator i onako ću da preteknem za koju godinu, želim da uživam u ovo malo vremena što je ostalo.” Stvar je u tome ako stvari nastave da se odvijaju tokom kako planiraju oni koji upravljaju svetom imam malo obaveštenje za ove grupacije ljudi; Dušo ako se ne uozbiljiš i ne počneš da razmišljaš nećeš imati šta da jedeš a kamoli šta da obučeš, a uživanje će ostati samo kao misaona imenica. Ili arhaizam.
Davno je nestao strah od reči, sloboda govora je nešto najgore što se čovečanstu dogodilo. Danas je previše idiota koji govore svašta što je prosto suvišno ili besmisleno, a medju te idiote mogu da svrstam i sebe bez ikakvog problema. Niko više poštuje nečija slova na papiru, a i kako bi kada danas knjige pišu starlete, voditeljke, estradeni umetnici (koji su sa svojim školovanjem stali pre nego što im se razdvojilo priroda i društvo) i ostale persone čiji su intelektualni rivali eventualno baštanski patuljci? Da li im odseći jezik i prste na rukama ili ih tući gramatikom srpskog jezika? Ali dragi moji, dobrodošli u demokratiju, jebenu utopiju gde ti balvani imaju pravo glasa, zakon zalaže da se ne diskriminišu mentalno poremećeni ili ometeni u razvoju. Problem ne bi bio toliki da oni nisu većina.
Demokratija je opšta zabluda čovečanstva, kao prvo – masa ne glasa, niti će ikada jer masa nema svest. A današnje sprovođenje demokratije kao takve idiotske pojave se pretvara u još veći idiotizam kada ljudi koji je sprovode su veći idioti od nje same, i šta time dobijamo? Dobijamo pritajeni nacizam, gde se nacisti i fašisti nazivaju demokratama. Time možemo doći do toga da je neekstremisticka grana nacizma – demokratija. “Vi ste u potpunosti slobodni građani sa pravom glasa i slobodom govora, ali samo ako… sa sobom ponesete par hiljada eura, porodično stablo da vidimo ko stoji iza vas i priložite nam dedovinu sa ugovorom da nama ide vaše prvorođeno i devica u beloj haljini.” Jel demokratija propoveda da radiš kao konj posle dva završena fakulteta i atletskim stopalom u raspalom jugiću bez suvozačevog sedišta a da balvan koji je od ćaleta dobio preporuku sedi u ministarskoj stolici i muči se kako će da izabere novu jahtu za krstarenje po Azurnoj obali ovog proleća? Medjutim, to su još bila lepa vremena i zlatno doba demokratije, sada smo u situaciji da ne mozeš da upišeš fakultet jer ti i za to trebaju četiri bubrega. A o nalaženju posla je već besmisleno pričati. Ne možeš da radiš dok studiraš jer moraš da budeš rob svog fakulteta, a onda ne možeš da studiraš jer nemaš para za tu rabotu. I šta ćemo onda? Ajde da se navučemo na heroin. Eto, welcome to hotel california THE END.
