Socijalni eksperiment; generacija 92
Prestajem da krivm sve koji su otisli, jer polako pocinjem da ih shvatam, mozda ne njihove razloge i povode ali potrebu razumem. Pocinjem da verujem da su se osecali kao i ja sada, a to nije da ih je oterala vlada i politicari koji zagorcavaju ljudima zivot u Srbiji sa niskim standardima, medijima, zaverama, kradjama, lazima itd. Dodjavola, pa oni su razlog zasto sam uvek hteo da ostanem, da bi im svaki put pljunuo u lice kada dignu ruku na mene, ne oni nisu razlog zasto odlazim. Odlazim zbog onih u koje sam verovao, zbog onih u koje sam se kunuo i onih u koje sam se razocarao. Sve te koji su hteli nesto da promene, koji su me ucili da ja menjam stvari, koji su nekad menjali svet i shvatili da je to nemoguce, a ne zele to da priznaju. Koji pokusavaju da nas ojacaju time sto ce nas gaziti i proveravati koja je nasa snaga po tome koliko puta ustanemo. Moram ispraviti tu njihovu gresku jer oni ne proveravaju koliko smo mi jaki, vec koliko smo glupi. Jer ko pametan bi dao da ga gaze vise puta? Ako sam do sada pustao da me gaze da dokazem svoju snagu, onda priznajem da sam malo priglup, ali i tome je dosao kraj. Imao sam suicidnih misli, ali to je doslo i otislo sa pubertetom, ne zelim sam sebi da kopam grob ovde, bar ne jos. Bice dana za 50, 60 godina kada cu reci da idem da ostavim kosti u Beogradu, ali u svojim dvadesetim necu da trazim parcele i grobnice gde cu da sahranim svoj potencijal (za koji - skromno verujem da postoji).
Po odlazku cu zadrzati bar to dostojanstvo i misao da nisam prodao dupe nekom beogradskom ljigavcu i gnjidi koji je deo bulumente koji drzi konce u sistemu, vec da sam eto prodao svoje gore navedeno dupe nekom glavonji u inostranstvu koji unistava neku zemlju u svom regionu, daleko od Srbije. Ona je zbrinuta, ima svoje parazite.
Beograde, stari grobare, sahranio si jos jedno dete.
