Imam ideju
Kada umrem otićiću na jedno predivno mesto. Stajaću na terasi, ispod mene će biti more i pogled će se prostirati po celoj uvali. Plaže će biti od sitnog kamenja, prijatnog za hodanje. Svuda ću ići bos. Hvataću morske zvezde, ali ću ih vraćati nazad da mogu sutradan ponovo da ih lovim. Plićak će biti potpuno proziran, a ka dubini će biti sve jača boja tirkizno plave. Uvek će biti sunčano, ali kao pred zalazak sunca ili pomračenje, a kada bude padala noć, padaće samo na kratko. Samo da vidimo kako je divna, puna zvezda i veliki mesec koji obasjava celu uvalu i ocrtava se po moru. Onda će odmah ponovo biti dan. Duvaće blag i topao vetar i biće toplo, ali ne vruće. Tu će biti samo mornari i ribari u prugastim majicama i po koja žena koja prodaje cveće ili sladoled na kugle. Sedeću na plaži i praviti žabice u vodi, a ona će sedeti na molu, potrčaću ka njoj i zagrliti je, rećiću joj koliko je volim. Nastavićemo zajedno da pravimo žabice. Miris soli i aloe će se osećati svuda. Nikada se neću kupati, neću skinuti so sa kože niti iz kose, niti sa odeće, ako je budem imao. Možda će pasti kiša, ali topla, sa krupnim kapima iz vedra neba. Čuće se talasi i galebovi stalno, tiho ili glasno. I svi će biti nasmejani, niko neće biti tužan, jer neće imati razloga za tugu. Biće sigurno i dosta pasa i mačaka, ali i oni će biti srećni i neće se svadjati, loviće galebove, ili ribe sa ribarima. I niko neće vladati u toj uvali, svako će gledati svoja posla i poštovati tudja. I čuće se tiha muzika u pozadini.
Sve nas čeka utopija negde, samo ako znamo kako ona izgleda.
