MEČ Srbija - Crna Gora, sreli se jarani na domoćoj lozi
Tamo-vamo, cice se sada skidaju gole tamo negde na Kopakabani, Rijana se sunča u domovini, Švarceneger sa Haselhofom jede sendvič u Kaliforniji, a ja ga purnjam na Jadranu za sitne pare, bez bakšiša.
Inspiracija je kao kurac, baš kad je najpotrebnije da se digne, na’ ti mlohava ćuna.
Uzeću don Kihota za primer, možda malo lud, ali u upornosti leži cilj. Ideja je bila da četiri pijane mazge dodju kući sa najvećim ulovom. Jedan je došao sa devojkom, drugi sa kantom za smeće, treći sa flašom ruma, a četvrti sa bljuvotinom po sebi. Na žalost, moram reći da sam ja četvrta mazga koja je došla sa ulovom koji nikome dobro nije došao. Sreća u nesreći je što je bljuvotina bila moja. Popili smo rum, devojku smo stavili u kantu i bacili je ispred kuće, nek’ ide drugome. Majicu sam zamenio. Kakve ovo veze ima sa don Kihotom? I te kakve, pustimo mašti na volju da sama nadje povezanosti.
"Šta će biti sutra?"
"Svanuće i biće dan neko vreme, zatim će da padne mrak. Onda će već biti prekosutra."
"Šta će biti za godinu dana?"
"Biće leto i zima, izmedju će biti promena vremena. I biće 365 dana."
"Šta će biti za 10 godina?"
"Biće 2023.
Sve ostalo će doći pride. Nemoj da se brineš."
P.S. Nije posao kurac da ne može da čeka.
