U raljama zivota

Udri Mujo

— Autor pseto @ 00:19

Svojevremeno sam nastupao sa bendom i imali smo svirke po manjim pabovima i klubovima u koje je stajalo 10 do 15 ljudi sa malo guranja. Bend nam je imao neko glupavo ime koje me dan danas sramota da izgovorim (u daljem tekstu “X bend”). Svirali smo sa ciljem da budemo veliki kao Ramonsi i Pistolsi, da sviramo pesmu za pesmom bez stajanja, da razbijamo sebi flase u glavu, da se ne kupamo i da se saplicemo od sopstvenu kosu. Tokom jednog nastupa gitarista se napio i nadrogirao kojekavih materi i nije prestajao da svira, jedva smo ga pratili kada prelazi iz pesme u pesmu, svi smo imali onaj izraz lica kao ljudi koji ne znaju gde da sednu, a predstava je vec pocela. Ljudi iz publike, moj ortak Bane i njegova devojka tacnije, su nas cudno gledali. Tu je bio i neki lik koji je pravio reportazu o mladim bendovima, rekao bih da smo bili pod tremom, ali bili smo previse pijani za te rabote. Gitarista nas je mnogo iznervirao do kraja svirke, podsetio nas je na vremena kada nas je terao da se sminkamo pred nastup, kupovao pivo i pokazivao konobarom prstom u nas da mi placamo, zakazivao tezgarenje po svadbama itd. U jednom momentu bubnjar je otkinuo cinelu i gadjao ga, pevac ga je tukao mikrofonom, ja sam se samo lagano spakovao i rekao reporteru da je proba stvatno losa danas, da smo pre toga bili na sahrani i da cemo verovatno biti bolji na svirci. Nadam se da je poverovao u moju laz, jer mnogo bolje lazem nego sto sviram, to je sigurno, Bane i njegova riba mogu da potvrde. To je ujedno bio i poslednji nastup X benda. Danas kada pogledam, i nismo se mnogo promenili. I dalje se ne kupamo, a i manje vise i dalje dobijemo koju flasu u glavu u kafani.


Powered by blog.rs